Svi su moji protivnici pali sve su moje noći mirne koža sjajna, oči bistre i sve moje pjesme iste

svi vi moji prijatelji dobri i sve moje misli čiste bježite iz moga tijela jer odavde niste zbog vas mi je srce slijepo i sve moje pjesme iste

sve su moje riječi jasne izgovorene kako treba koža sjajna, oči bistre i sve moje pjesme iste

svi vi moji prijatelji dobri i sve moje misli čiste bježite iz moga tijela jer odavde niste zbog vas mi je srce slijepo i sve moje pjesme iste

ostaje mi poludjeti zamračit oči bistre i ponavljat tu molitvu sve su moje pjesme iste

tristo puta kao mantru sve su moje pjesme iste petsto puta kao mantru sve su moje pjesme iste

Ne priznajem ništa dok se samo dobri dani vrte jer nema prave ljubavi dok netko ne broji žrtve

tijelo svo u okovima i duh zarobljen u boci reći će, jer ne razumiju da smo najobičniji krvoloci

Ne poštujem vrijeme mira dajem sve što mogu dati neka gori sve što imam ako to će tebe zagrijati

ne dam da ti bude hladno da ti koža od zime pati u vatru s mojim tijelom ako to će tebe zagrijati

očekujem od tebe isto ne štedi me nisam dijete neće nama ništa biti to nije takva vrsta štete

sudit će nam brzo strogo u nesvijest padat će od šoka kada nakon svega kažeš da ipak voliš ovog krvoloka

ne poštujem vrijeme mira dajem sve što mogu dati neka gori sve što imam ako to će tebe zagrijati

ne dam da ti bude hladno da ti koža od zime pati u vatru s mojim tijelom ako to će tebe zagrijati

Bila je jedno od mojih dvanaest rebara danas mome srcu fali dobrih redara da me spase da me ne daju

nije išla u detalje a ja samo njih i pamtim sjena koja krije oči je dio srca, dio noći

pleši za ovu zoru nek paraju te sjećanja kad već za bolju nemamo vremena

zavedi svijet noćas neka vino bude mlađe ponekad sunce u noći svoje mjesto nađe

Bila je jedna od onih što u mom tijelu ne bi izdržale do jutra kraj toliko stvari što gore unutra

nije išla u detalje a ja samo njih i pamtim sjena koja krije oči je dio srca, dio noći

pleši za ovu zoru nek paraju te sjećanja kad već za bolju nemamo vremena

zavedi svijet noćas neka vino bude mlađe ponekad sunce u noći svoje mjesto nađe

Kao i toliko puta prije pokušo sam ti objasnit što je ljubav a što nije kakav mrak se u tom krije i kakva tuga u tom klije a ja tonem pričajuči što je ljubav a što nije kao i toliko puta prije

Kao i toliko puta prije govoriš, sve je dobro ma da izgleda da nije nikakav mrak se tu ne krije i nema tuge koja u tebi klije a ja mislim da ovo ipak prava ljubav nije kao i toliko puta prije

kao i toliko puta prije objašnjavam ti što je ljubav a što nije kakav mrak se u tom krije i kakva tuga svukud klije a ti me isto voliš bila ljubav ili nije kao i toliko puta prije

Srce, kako je glupo radi sve što može da nešto malo kuca i ostane ispod kože

u kosturu što ga udaljava od boli sad si maleni u mojoj futroli

ne daju mi mira moje kosti čvrste kao nekakvi stražari a taocom ga drže

na prsima ordenje različite vrste kao nekakvi stražari a taocom ga drže

srce nije glupo mi smo pretjerali znam da me voliš volim i ja tebe, ali

moje srce sad je s tvojim sretno mu gdje god je što može tamo moglo je i ovdje

ne daju mu mira ove kosti čvrste kao nekakvi stražari a taocom ga drže

na prsima ordenje različite vrste kao nekakvi stražari a taocom ga drže

Nekad smo se, srce, znali sad ti druga tijela nude idi srce, idi, ali što tko baci neka bez toga i bude

moje srce je sa tvojim sretno mu gdje god je što može tamo moglo je i ovdje

Nađi nekog poput njega čija je ljubav jadna, ali spretna pamti sve i dobro zbraja kraj njega ćeš biti sretna

ne daj da ti ga ukradu ta duša mišja, neprimjetna poželjna je jer ćeš uz nju puno lakše biti sretna

ne treba ti, nisi luda neka ljubav bezuvjetna prevelika da je vidiš i da kraj nje budeš sretna

i taj čovjek što je nosi neponovljiv, izuzetan pustit će te jer zna da je s njim teško biti sretan

nađi nekog poput njega tko te voli iznad svega i sigurna lijepo budi u svom dvorcu od ničega

nađi nekog čija je ljubav malena, okretna i ti ćeš se za njom smanjit ali napokon biti sretna

ne daj da ti ga ukradu ta duša mišja neprimjetna poželjna je jer ćeš uz nju puno lakše biti sretna

ne treba ti, nisi luda neka ljubav zagonetna prevelika da je vidiš i da kraj nje budeš sretna

i taj čovjek što je nosi neponovljiv, izuzetan pustit će te jer zna da je s njim teško biti sretan

nađi nekog poput njega tko te voli iznad svega i sigurna lijepo budi u svom dvorcu od ničega

Govoriš mi da si stalno sama da sam uvijek slabo sluš'o i da zapravo te uopće ne znam ali ti sebe ne znaš, dušo

kažeš da te ne volim da laž je sve što sam obećo ti znaš jer slutiš moje misli ali to su tvoje misli, srećo

nekad želiš da potraje nekad da se brzo svrši sve ovisi o tome što je u tom trenu mi na duši

nekad želiš mirno more nekad vjetrove da pušu sve ovisi što je toga dana sjelo mi na dušu

važeš stvari koje nisu spremne da ih važe ista vaga pa te guše ruke moje a to su tvoje ruke draga

nekad želiš da potraje nekad da se brzo svrši sve ovisi o tome što je u tom trenu mi na duši

nekad želiš mirno more nekad vjetrove da pušu sve ovisi što je toga dana sjelo mi na dušu

Pričali smo dugo čini mi se satima platio sam zvijeri tri zeusove kćeri da brane prilaz vratima

sva straža ovog svijeta sačuvala nas ne bi ni amajlije po zidovima ne štite kao što trebale bi

Dvije riječi poruše sve redom dvije riječi, glasne ko stampedo dvije riječi preko naših prsa pređu Bože, što se događa tu na ovom stejđu

ajde zaori dublje rastvori ove prazne grudi pazi glavi, čuvaj prste kad samoća iz njih prsne prolije se i poludi

sva straža ovog svijeta sačuvala nas ne bi ni amajlije po zidovima ne štite kao što trebale bi

Dvije riječi poruše sve redom dvije riječi, glasne ko stampedo dvije riječi preko naših prsa pređu Bože, što se događa tu na ovom stejđu

Nađem te uvijek u treptaju zvijezda, u vlatima nemirnih trava I zamolim vjetar da te dirne na ulici tvojega grada.

Poželim tada da imam nekog s kim mogu da pričam o tebi, da ne lutam vječno stazama davnim na kojim smo nekad se sreli.

Ako te ikada sretnem, ja ću ti reći zdravo, Jer sve riječi svijeta da kažem sve bi to bilo malo.

Za moju ljubav malo...

Zastanem nekad kad mi je teško I pitam se kako je tebi... I zar je stvarno taj život jedno a ljubav samo u pjesmi?

Stvari o kojim smo sanjali do jučer kočila je mladost nije joj bilo dosta

a od jutros smo za sve stari to je sada voda ispod mosta

u suton smo bili prijestupnici u svitanje kriminalci dajemo nebesa prodajemo stan da ti ne budu hladna koljena da ne prekidaš san

rijeke i izvori divljaju i buče oglušila se gadost na znak da je dosta

a jutros je kap prelila čaše to je sada voda ispod mosta

sinoć čuvari noćas žandari svi su lovci na čudesa rijeka zrakom teče ne možeš napravit boljeg čovjeka od nekog tko to neće

nezasitna želja tebi me vuče ovako mlada starost previše me košta

a jutros je mladić proglašen starim samo zbog puno vode ispod mosta

Molim te, kraj mene stani dok prođu zvijeri i nemani zime oštre, zime blage

čuvat će te ako treba moje kosti, moja rebra moja rebra kao falange

nek' ti moje srce bude meta da li ti smeta ako nije čovječje

nek' ti moje srce bude meta koja šteta kad neće ničije - moje će

dopuštam joj da mi sudi ali joj ne dam da me budi imam svega osim snage

ispruženi prema meni ispruženi prema sjeni tvoji prsti kao falange

nek' ti moje srce bude meta da li ti smeta ako nije čovječje

nek' ti moje srce bude meta koja šteta kad neće ničije - moje će

Svaki me tvojh pogled podjednako brine da su rijeke svi bi redom bili Dunavi i Drine

za neke stvari čovjek živi a za neke gine pa što je kome lakše malo magle, malo mjesečine

malo magle, malo mjesečine i vuci mi se dobri čine i vrane su mi bijele na sve strane poletjele

čiji te to pogled odjednom sada brine i da sam rijeka ne bih svijetom kopala dubine

neke stvari stvore muke a neke mučnine pa što je kome lakše malo magle, malo mjesečine

malo magle, malo mjesečine i vuci mi se dobri čine i vrane su mi bijele na sve strane poletjele

Kakva je to tuga koju trebaš je li tužna kao ja kakva je to samoća koju nemaš je li sama kao ja

dok još imaš srce i znaš što ćeš s njime zamijeni me, ako hoćeš ako imaš s kime možda netko drugi bolje zna kakva je to pustoš koju tražiš i je li pusta kao sada ja

dok još imaš srce skloni ovog psa sa kiše i nježno mu objasni da ne misli više da ne lomi glavu i ne razmišlja o tom kakav je to rat kojeg vodiš i je li izgubljen kao on

kakva je to drama koju pišeš kakav joj je kraj miriše li na nastavke ili je gotov kao ja

dok tvoj lik ima sjenu koja ne liči na njega koja ne zna gdje će pasti pa pada preko svega sve će upropastit uvjeren da zna kakav je to prostor kojeg trebaš i je li prazan kao sada ja

znam da imaš srce kojem treba posebna njega ne zna preći preko malih stvari pa prelazi preko svega a taj drugi život u kom drukčije radio bi sve je li kasno sad za njega kao što je za mene